Bruksizam
Bruksizam je nesvjesno škripanje zubima ili stiskanje čeljusti koje može uzrokovati trošenje i oštećenje zuba, bol te smetnje čeljusnog zgloba. Članak objašnjava najčešće uzroke i simptome, dijagnostiku te mogućnosti liječenja, uključujući okluzijsku udlagu, promjene navika i botoks.
Bruksizam je ponavljajuća aktivnost žvačnih mišića koja uključuje škripanje zubima, stiskanje čeljusti ili snažno držanje zuba u kontaktu. Može se pojaviti tijekom spavanja, ali i danju, često nesvjesno tijekom koncentracije, vožnje, rada na računalu ili stresnih situacija. Iako povremeno stiskanje zuba ne mora predstavljati problem, dugotrajni bruksizam može uzrokovati bol, oštećenje zuba i smetnje u funkciji čeljusti.
Kod noćnog bruksizma osoba često ne primijeti problem dok joj partner ne kaže da čuje škripanje zubima ili dok stomatolog ne uoči tipične promjene na zubima. Dnevni bruksizam češće se očituje kao navika stiskanja čeljusti bez izraženog škripanja.
Simptomi bruksizma koje ne treba zanemariti
Bruksizam se ne očituje jednako kod svake osobe. Neki pacijenti imaju izraženo trošenje zuba bez većih bolova, dok drugi osjećaju snažnu napetost mišića čeljusti već nakon buđenja.
Najčešći simptomi uključuju:
- istrošene, skraćene ili spljoštene zube
- napuknuća cakline, ispuna, krunica ili zubne proteze
- osjetljivost zuba na hladno, toplo ili zagriz
- jutarnju bol i ukočenost čeljusti
- glavobolju, osobito u području sljepoočnica
- bol u licu, vratu ili oko uha
- zvukove, preskakanje ili zakočenost čeljusnog zgloba
- tragove zuba na jeziku i unutarnjoj strani obraza
S vremenom snažno stiskanje može dovesti do oštećenja zuba, povlačenja desni, preopterećenja zubnih implantata te promjena zagriza. Zato ne treba čekati da zub pukne ili da bol postane svakodnevna.
Zašto dolazi do škripanja zubima?
Bruksizam obično nema samo jedan uzrok. Stres, emocionalna napetost i anksioznost često su povezani s dnevnim stiskanjem zuba, dok na noćni oblik mogu utjecati kvaliteta spavanja, učestala buđenja i određene navike.
Rizik mogu povećati i veće količine kofeina, alkohol, pušenje, neki lijekovi te poremećaji spavanja. Nepravilan zagriz može dodatno opteretiti pojedine zube, ali nije jedini ni nužno glavni uzrok bruksizma.
Važno je razlikovati uzrok od posljedice. Primjerice, stres može potaknuti stiskanje čeljusti, a škripanje zatim može uzrokovati bol u mišićima. Ta bol može otežati san i povećati napetost, stvarajući začarani krug.
Kako stomatolog prepoznaje bruksizam?
Dijagnoza se postavlja razgovorom s pacijentom i detaljnim stomatološkim pregledom. Stomatolog procjenjuje istrošenost zuba, stanje ispuna i protetskih radova, osjetljivost žvačnih mišića, pokretljivost čeljusti te eventualne znakove poremećaja čeljusnog zgloba.
Kod osoba koje imaju izražene simptome tijekom spavanja ponekad je potrebna dodatna obrada, osobito ako postoje hrkanje, prekidi disanja ili izražen dnevni umor. Takav pristup omogućuje da se liječenje ne usmjeri samo na zaštitu zuba nego i na mogući uzrok problema.
Liječenje bruksizma prilagođeno stvarnom problemu
Liječenje bruksizma ovisi o intenzitetu simptoma i stupnju oštećenja. Često se kombinira više metoda jer jedna mjera rijetko može riješiti sve posljedice stiskanja i škripanja zubima.
Individualno izrađena okluzijska udlaga štiti zube od daljnjeg trošenja i rasterećuje zagriz tijekom noći. Ona ne uklanja uvijek samu naviku škripanja, ali može značajno smanjiti rizik od pucanja zuba, ispuna i krunica.
Kod dnevnog bruksizma važna je svjesna kontrola položaja čeljusti. U mirovanju zubi ne bi trebali biti u kontaktu; usne mogu biti spojene, a mišići opušteni. Pomažu i tehnike opuštanja, vježbe za čeljust, kvalitetniji san te prepoznavanje situacija u kojima osoba automatski stišće zube.
Ako su zubi već znatno oštećeni, nakon stabilizacije bruksizma može biti potrebna rekonstrukcija ispuna, krunica ili drugih radova iz područja dentalne protetike.
Botoks kao mogućnost kod izraženog bruksizma
Kod snažnog stiskanja čeljusti i bolnih, prenapetih žvačnih mišića bruksizam je moguće tretirati i botoksom, odnosno botulinum toksinom tipa A. Terapija se najčešće primjenjuje u maseterične mišiće, koji sudjeluju u snažnom zatvaranju čeljusti, a prema procjeni stručnjaka i u druge preopterećene mišiće.
Botoks privremeno smanjuje snagu prekomjerne kontrakcije mišića. Njegova je važna prednost to što može ublažiti bol, jutarnju napetost i intenzitet stiskanja, čime se smanjuje opterećenje zuba i čeljusnog zgloba. Ne djeluje kao trajno „isključenje” bruksizma niti uklanja stres ili druge uzroke, ali može biti vrlo korisna metoda kada udlaga i konzervativne mjere nisu dovoljne. Važno je pritom razumjeti kako botoks djeluje i kakvi se rezultati mogu očekivati.
Učinak se obično razvija postupno tijekom prvih dana nakon aplikacije, a najizraženiji je nakon nekoliko tjedana. Ovisno o individualnoj reakciji i aktivnosti mišića, učinak najčešće traje oko tri mjeseca, nakon čega se tretman po potrebi ponavlja.
Aplikaciju treba planirati nakon pregleda i procjene funkcije čeljusti. Moguće su prolazne nuspojave poput osjetljivosti na mjestu uboda, slabije snage žvakanja, osjećaja umora mišića ili suptilne promjene osmijeha. Zato je važno da terapiju provodi educirani stručnjak koji poznaje anatomiju lica, funkciju žvačnih mišića i stomatološke posljedice bruksizma.
Bruksizam kod djece
Škripanje zubima može se pojaviti i kod djece, osobito tijekom zamjene mliječnih zuba trajnima. U mnogim slučajevima prolazi bez posljedica, no pregled je preporučljiv ako dijete ima bol, glavobolje, istrošene zube, teško otvara usta ili se noću čuje izrazito glasno škripanje.
Pravodobnim pregledom u okviru dječje stomatologije moguće je zaštititi zube, prepoznati opterećenje čeljusti i odabrati rješenje koje odgovara dobi, zagrizu i navikama djeteta.
